Suva i mokra završna obradasu dva uobičajena pristupa površinskoj obradi. Oba se mogu koristiti za skidanje ivica, poliranje, čišćenje i poboljšanje izgleda metalnih komponenti, ali su njihove metode obrade različite.
Mokra završna obrada obično koristi vodu i smjese tokom procesa završne obrade. Ovo može pomoći pri čišćenju, hlađenju i određenim operacijama poliranja, ali također stvara otpadnu vodu koja zahtijeva sakupljanje i tretman.
Suha završna obrada koristi suhe abrazivne materijale ili sredstva za poliranje bez konvencionalne procesne vode. Ovo može pojednostaviti upravljanje otpadnim vodama i može biti privlačno za proizvođače koji žele smanjiti operacije mokrog{1}}procesa.
Izbor ovisi o radnom komadu i potrebnoj završnoj obradi površine.
Suha završna obrada može biti posebno korisna za određene metalne dijelove koji zahtijevaju poliranje, čišćenje ili oplemenjivanje površine gdje je vlaga nepoželjna. Mokra završna obrada može biti poželjna za aplikacije koje zahtijevaju snažno čišćenje, hlađenje ili specifičan hemijski tretman.
Takođe treba uzeti u obzir obim proizvodnje i fabričke uslove. Zahtjevi okoliša, troškovi tretmana otpadnih voda, podna površina i održavanje mogu utjecati na ukupne operativne troškove procesa završne obrade.
Nijedna metoda nije univerzalno bolja.
Pravo rješenje ovisi o materijalu, geometriji, stanju površine, potrebnoj završnoj obradi i zahtjevima proizvodnje.
Prije ulaganja u opremu, proizvođači bi trebali provesti ispitivanje uzoraka radi upoređivanjakvalitet površine, vrijeme ciklusa, potrošnja medija, zahtjevi za radnom snagom i operativni troškovi.
